| Alatke za prihranjivanje |
|
|
| Cetvrtak, 24 April 2008 | |
|
Saranski ribolov na komercijalnim jezerima i carp takmicenja, uveli su na velika vrata razno razna pomocna sredstva za prihranu odabranog mesta. Bez obzira o kojoj vrsti hrane je rec, postoje adekvatna sredstva za njeno plasiranje na zeljeno odrediste. Neka su vise neka manje efikasna ali ni jedno nije tako ubojito, precizno i efikasno kao camac. Na zalost on se u odredzenim situacijama ne moze koristiti pa su sarandzije primorane da koriste alate koje nude proizvodzaci opreme za saranski ribolov. Svaki od ovih alata ima svoju namenu i je nezamenjiv u datoj siuaciji. Pa da pocnemo! Pracka
Raketa
Necemo leteti na mesec ali ce kukuruz i ostala zrnasta hrana leteti daleko i pravo prema svom odredistu. Pravi se u raznim dimenzijama i oblicima u zavisnosta od toga ko sta voli. Pardon, kako radi? Okacimo je na stap, napunimo unutrajnost hranom i fijuuuu.....Pljas, tresne o povrsini vode koja polako pocinje da ulazi kroz rupice na zidovima. Pluta stremi ka povrsini a hrana ka dubini i ona ce se neminovno okrenuti i istresti sav sadrzaj. Domisljato?! Kod modela bez rupica mozemo napiniti do 1/3 sa vodom radi stabilnosti u toku leta. Mozete je i sami napraviti od prazne boce od sampona ili sl. Otsecete grlo, na dnu zalepite malo parce plute, probusite dve rupe na vrhu i vezete deblji najlon a na njemu virblu. Zidove izbusite cigarom ili zagrijanim metalnim predmetot i to je to. Trosak za izradnju je bezazlen ali zato ce mnogo da trosi u toku prihranjivanja. Zasto? Zato sto pola hrane iskipa u toku leta. Ovakva raketa nije zatvorena i bez obzira na inercione sile hteli vi ili ne ona mora da prospe bar 1/3 sadrzaja. Sto dalje i jace bacate to vise hrane rasipa uz put. Ako pecate i aktivno hranite nekoliko dana obavezno cete napraviti stazu od vas do hranjenog mesta. A izuzetno se tesko privlaci posle izabacaja. Otvor je okrenut prema vama i puni se vodom non stop dok je privlacite. Rupice ma koliko brojne bile ne mogu sprovesti svu vodu i stvara se veliki otpor. E ko ne zeli da prosipa hranu uzalud i trosi zupcanik na cekrku mora se okrenuti fabrickim modelima koji jesu skupi ali funcionalni i stedljivi istovremeno. Daleko se lansiraju lako se privalace i ne raspipaju hranu. Bar ne svi! I ovde (kao svuda) vazi pravilo kolko para tolko muzike, bez obzira sto se radi samo o parcetu plastike. Rocketeer
Gledali ste taj film? Za doba u koje je prikazivan bio je odlican. Takav je i ovaj model rakete za prihranu. Kao prvo ima zakrilca na svom zadnjem delu, koja se zatvaraju (i tako ostaju) u toku izbacaja ne dozvoljavajuci da se hrana u toku leta uzaludno prosipa. Posle pada na odrediste, pocinje akrobacija. Tako dobro istresa sadrzaj da ne ostaje ni zrno unutra.Modeli koji imaju uzano telo nikad ne istresu hranu do kraja, uvek ostane ponesto. Glava ove spravice obojena je crvenom, fluoroscentnom bojom, tako da mozete bez napreganja lako primetiti gde se srusio vas "shatl" cak i kada su veliki talasi. Veoma se lako privlaci jer zatvorena zakrilca teraju vodu i ne dozvoljavaju da ulazi unutra i ona prosto klizi po povrsini vode.
KOBRA
Mozda smesno izgleda ali veoma dobro i precizno baca. Isto kao i kobra. Savladati tehniku bacanja boila kobrom, izgleda mozda lako na prvi pogled ali nije bas tako. Iz pocetka nemonovno hranite labudove i patke ispred vasih nogu pa tek kada potrosite proslogodisnju zalihu starih boila, mozete reci da ste ok. Jeftinija varijanta vam je da kada izadzu divlje sljive (one okrugle) naberete nekoliko kesa i uvezbate tehniku. Preciznost je sasvim druga stvar koja zahteva dosta vezbe i jos koju kilu starih (ako ima) boila ili jos jedno obrano drvo. Precizan izbacaj kobrom u mnogome zavisi od pravilnog oblika boile. Kupovne boile mnogo dalje i preciznije lete jer su pravilnog oblika i ujednacenijeg precnika. Koda su boili domace proizvodnje u pitanju desi se da poneka skrene s pravca, pukne u vazduhu ili odleti kod komsije. Ako vam boili pucaju prilikom izbacivanja, obavezno navlazite kobru. Napunite cev vodomi potom je istresite. Postupak ponovite posle desetak izbacaja.
Kasikara (spoon cobra)
Sestra klasicne kobre ima nekoliko imena. Spoon cobra, kasika ili lopata ili kome kako odgovara. Lici na dzinovsku kasiku, koja na svom kraju ima navoj uz pomoc kojeg se pricvrscuje za drsku od mere
|
|
| Poslednji put ažurirano ( Sreda, 07 Maj 2008 ) |
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|


![PICT0106 [800x600].jpg](http://ribolovci.at/slike/photos/Italija 2008/PICT0106 [800x600].jpg)






Spomenucemo i topove na komprivan gas koji sluze za prihranjivanje boilama. U svoju cev primaju i po vise od desetak boila koje mogu da izbace na veoma zavidnoj daljini. Regulisanje daljine izbacaja preko zauzetog ugla cevi i kolicine nabienog pritiska (uz kontrolu barometra na pumpi) se podrazumeva. Komplet sadrzi i nekoliko zamenljvih cevi sa raznim precnikom u zavisnosti odvelicine boila koje koristimo. Odlicna spravica koja nije bas nasla svoje mesto kod sarandzija, pre svega zbog velike buke koja stvara prilikom izbacivanja.





