| Kuglice u saftu |
|
|
| Sreda, 07 Maj 2008 | |
Umakanje i(li) dodatno mirisanje mamaca nije nikakav novitet ili izmišljotina ribolovaca koji love šarana savremenim metodama. Po nekim podacima, francuski kaluđeri su već sredinom 16. veka u svoje valjke napravljene od brašna dodavali mleveni šafran i med, kako bi ih učinili atraktivnijim za šarane koje su (radi jela) pecali na manastirskim jezerima. Najverovatnije već iz tog perioda potiče i umakanje mamaca u med, koji je bez dileme najbolja prirodna umakaljka.
Ideja o dodatnom tretiranju šaranskih mamaca aromama privlačnim za ribu stara je bar koliko i bojliji. Još pre dvadesetak godina, kada su se pojavili, ribolovci su probali da im povećaju atraktivnost tako što su na njih nakapavali arome (naročito jagode i tuti-frutija) i rezultati nisu izostajali. Industrija mamaca i prihrana brzo je reagovala na to otkriće, pa se paleta aromatičnih dodataka različitih namena i dejstava neprekidno širila.
Ali, i najrealniji i najracionalniji poznavaoci modernih varijanti lova ciprinida slažu se da je dodatno tretiranje dipovima (bilo tečnim ili praškastim) pred upotrebu potpuno opravdano, jer su mirišljaviji mamci u velikom broju slučajeva lovniji od »običnih« (tj. onih koji su aromatizovani u procesu pravljenja ili uopšte nisu namirisani).
MIRIŠLJAVO
HRANLJIVO
Za razliku od gore opisane vrste umakaljki, čija »snaga leži« pre svega u mirisu, prehrambeni dipovi (eng. food dips – »fud dips«) po pravilu imaju mnogo veću nutricionističku vrednost, jer su napravljeni od hranljivih sastojaka u tečnom stanju kakvi su CSL (ekstrakt mladog kukuruza), džigerica, minamino i sl. Ove umakaljke mogu da budu namenjene za upotrebu sa bojlijima spremljenim po određenom receptu ili univerzalne. Iako se isti sastojci koriste i za pravljenje bojlije kojima se šaran prihranjuje, mnogi smatraju da su znatno efikasniji u dipovima, jer se amino-tečnosti termičkom obradom, odnosno kuvanjem na visokoj temperaturi, u velikoj meri razgrađuju.
LEPLJIVO
Lepljive umakaljke (eng. sticky dips, čita se »stiki dips«) najpre su pravljene u tečnom, a od pre nekoliko godina sve češće i u praškastom obliku. Tečne umakaljke ovoga tipa su guste i dobro se drže na mamcu, tako da ne spadaju ni pri najjačim zabačajima i voda ih polako spira, tako da se njihov miris postepeno širi oko bojlija okačenog na dlaku ispod udice.
Bojli najpre na kratko potopimo u vodu ili u neku tečnu umakaljku, pa potom u praškastu i ostavimo ga minut-dva da se površinski sloj zgusne i želatinizira. Površinski sloj tako »namalterisanog« bojlija se u vodi polako otapa i obaveštava ribe da se u njihovoj blizini nalazi nešto što bi moglo biti ukusno i hranljivo. Kombinovanjem tečnih i praškastih dipova na jedan bojli možemo da nanesemo dva do tri sloja različitog mirisa.
|
|
| Poslednji put ažurirano ( Nedelja, 15 Februar 2009 ) |
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|


![PICT0105 [800x600].jpg](http://ribolovci.at/slike/photos/Italija 2008/PICT0105 [800x600].jpg)


Umakanje i(li) dodatno mirisanje mamaca nije nikakav novitet ili izmišljotina ribolovaca koji love šarana savremenim metodama. Po nekim podacima, francuski kaluđeri su već sredinom 16. veka u svoje valjke napravljene od brašna dodavali mleveni šafran i med, kako bi ih učinili atraktivnijim za šarane koje su (radi jela) pecali na manastirskim jezerima. Najverovatnije već iz tog perioda potiče i umakanje mamaca u med, koji je bez dileme najbolja prirodna umakaljka.
Tečni i praškasti dipovi (umakaljke) odavno su jedan od obaveznih dodataka kojima moderne šarandžije tretiraju svoje mamce (ne samo bojlije, već i kukuruz, pelete, valjke itd.) kao i prihrane. Neki u tome i preteruju, pa i na kratke izlaske nose dvocifren broj flašica i teglica, kako sa kupovnim tako i sa svojeručno napravljenim »umacima«.
Mnoge kompanije u svojoj ponudi imaju standardne bojli dipove (npr. Richworth – Impact Dips, Rod Hutchinson – Classic Boilie Dips, DD Bait itd.). Uglavnom su napravljeni sa uljnom osnovom i značajnom koncentracijom mirisa, pa su odlični za brzo pojačavanje atraktivnosti mamca, neposredno pre upotrebe, odnosno zabačaja. Mnogobrojna testiranja pokazala su da je dovoljno držati bojlije u ovakvom »umaku« sat do dva, jer ni znatno duže natapanje ne daje nužno bolji učinak (što nije slučaj sa svim dipovima).








